Naši životi su često puni izazova, a stres je dio našeg svakodnevnog života. U dnevnom trku s vremenom, lako je izgubiti dodir sa samima sobom i našim potrebama.

Nije slučajno da se preopterećenje sve češće javlja, što može imati ozbiljne posljedice po naše zdravlje i dobrobit. Ali što točno to znači, što možemo sami učiniti da bismo ga spriječili i kako mogu radna mjesta pomoći u prevenciji?

Burnout je poznat već skoro 50 godina (definicija je prvi put napisana 1974.), ali nije do 2019. godine kada je uvršten u službenu dijagnostičku knjigu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). WHO smatra da je burnout prvenstveno problem vezan uz zanimanje i radno mjesto (iako znamo da se može dogoditi i u drugim područjima života) i prvenstveno se trudi jačati ulogu tvrtki u prevenciji burnouta.

Nije to osobni problem.

Burnout je stanje uzrokovano dugotrajnim stresom i preopterećenjem. U ovom stanju, zaposlenik se osjeća umorno, dezmotivirano i iscrpljeno, što može imati ozbiljne posljedice po mentalno i fizičko zdravlje kao i na radnu performansu.

Problem je globalan, jer je povezan s odsustvom zbog stresa na radnom mjestu, što ne samo da ima ozbiljne financijske posljedice, već i smanjuje performanse i produktivnost.

Simptomi iscrpljenosti mogu biti različiti, uključujući umor, nedostatak motivacije, ljutnju, smetnje u spavanju, emocionalnu iscrpljenost i smanjenu učinkovitost. Ako ovi znakovi primjećujemo kod sebe ili kod drugih, važno je da ih ne zanemarimo i da poduzmemo korake za njihovo liječenje i prevenciju. Okruženje na radnom mjestu igra vrlo važnu ulogu u tome, jer je također odgovornost voditelja stvoriti okruženje u kojem se dugoročno može održavati ravnoteža između posla i života.

Programi upravljanja stresom, podrška ravnoteži između posla i života te uspostava sustava podrške na radnom mjestu mogu sve pomoći u prevenciji iscrpljenosti.

Sljedeći razlozi mogu biti iza iscrpljenosti povezane s radnim mjestom:

• Previše posla za obaviti unutar danih vremenskih okvira, nejasna uloga i odgovornosti, nedostatak suradnje i jasne komunikacije od strane vođa, stalni i neopravdani pritisak vremena, neugodno radno okruženje i tretman.

Uloga radnog mjesta u prevenciji

Kada možemo smatrati da je radno mjesto imuno na iscrpljenost? Iako je teško definirati, to uglavnom znači radno okruženje i organizacijsku kulturu koja potiče zdravlje, dobrobit i dugoročnu izvedbu zaposlenika.

Kako bi se to postiglo? Prvi korak bi bio da se tvrtke osmisle čimbenici koji zadovoljavaju zaposlenike u njihovom radnom mjestu. Naravno, ovo se može razlikovati od osobe do osobe, ali vrijedi spomenuti teoriju Fredericka Herzberga, koja navodi da čimbenici koji utječu na zadovoljstvo na poslu mogu se podijeliti u dvije glavne skupine.

• Motivacijski čimbenici mogu se smatrati prilikama za osobni razvoj, rezultatima i prepoznavanjem - njihova prisutnost znatno doprinosi našem zadovoljstvu i prevenciji iscrpljenosti. Higijenski čimbenici su u biti naši radni uvjeti: stabilnost, predvidljivost, naša plaća, radna atmosfera i odnosi. Ovo su osnovna očekivanja koja, po sebi, ne uzrokuju zadovoljstvo, ali njihova odsutnost može dovesti do trajnog stresa, anksioznosti i iscrpljenosti.

Što mogu vođe učiniti?

Inspirativni, empatični i podržavajući vođe su ključni za sprečavanje iscrpljenosti. Oni mogu pomoći zaposlenicima postaviti realne ciljeve, održavati razumno opterećenje i osigurati da su resursi dostupni za dovršavanje zadataka.

Danas postoje mnogi različiti načini i alati za radna mjesta i menadžere da poduzmu korake za sprečavanje iscrpljenosti. Već postoje i dokazani koraci koji funkcioniraju za većinu tvrtki - poput predavanja o mentalnom zdravlju, programa podrške na radnom mjestu. Programi za upravljanje stresom, treningi i resursi koje pružaju poslodavci (poput savjetovanja, coachinga) mogu pomoći zaposlenicima da nauče efektivno upravljati stresom i bolje se nositi s pritiskom na radnom mjestu.

Uz to, vrlo je važno imati otvoreno i podržavajuće okruženje u kojem zaposlenici mogu osjećati da mogu dijeliti svoje brige, izazove ili probleme jedni s drugima i svojim vođama. U takvom okruženju lakše je zatražiti pomoć, otvoreno komunicirati i pronaći rješenje koje će odgovarati obje strane.